Da li znate za porijeklo praznovjerja da crna mačka donosi nesreću?

Mnoga sujevjerja imaju tako iznenađujuće racionalno porijeklo koje objašnjava to što su izdržala toliko godina, bez obzira što su se naši životi i okolnosti toliko promijenili kroz minula stoljeća.

Iako je lahko odbaciti naizgled neosnovana sujeverja koje se odnose na potkovice ili djeteline sa četiri lista, mnogo je teže raspravljati o sujeverjima koja su čvrsto ukorijenjena u stvarnost, a ne u magiju i fantaziju, piše portal howstuffworks.com.

Čak i u ovim modernim vremenima, kada su ljudi naširoko obrazovani i znaju da su neka od tih sujeverja jednostavno blesava, mnogi žive u skladu sa njima iz navike – ili ih se čuvaju “za svaki slučaj.”

Prelazak crne mačke preko vašeg puta prestavlja univerzalni simbol loše sreće. Na prvi pogled, ovo praznovjerje može izgledati glupo. Crne mačke su samo jednostavne životinje koje ne žele ništa više od povremenih poslastica i toplog mjesta za spavanje. Ove mačke nam sada izgledaju sasvim nevino, ali prije samo nekoliko stoljeća, to što vam je crna mačka prešla put je bilo dovoljno da odete na vješala ili budete spaljeni na lomači.

1233. godine, papa Grgur IX je napisao djelo “Vox in Rama”, u kojem je uporedio crne mačke sa inkarnacijom đavola. To što je papa uporedio ovu životinju sa đavolom je bilo sasvim dovoljno da crne mačke budu etiketirane od svih, bez obzira da li je osoba hrišćanin ili ne. U narednih nekoliko stoljeća, crne mačke su bile spaljivane u nastojanju da se kazni đavo zbog svojih zlih namjera i djela.

Uskoro, zao ugled crne mačke se proširio i na njene vlasnike, te je svako ko je imao crnu mačku ili bio u bilo kakvoj vezi sa jednom od tih životinja etiketiran kao vještica. Iako postoji samo nekoliko zapisa koji potvrđuju ovu priču, vrlo je moguće da je mnogo nevinih ljudi osuđeno na smrt jednostavno zbog toga jer su se našli u neposrednoj blizini crne mačke.

Čak i sada kada se posjedovanje ovih stvorenja smatra sigurnim, i dalje postoji dugotrajno sjećanje na crne mačke i vradžbine, sjećanje koje je još uvijek dovoljno da neki ljudi zastanu i promijene svoj put.

Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.