Zauzeće Sarajeva dogodilo se na današnji dan, 19. augusta 1878. godine. Prema različitim procjenama, život je izgubilo do 400 branitelja. Hamdija Kreševljaković sastavio je 1937. godine, kako sam kaže, djelimični spisak od 232 imena. Nakon što su osvojile Sarajevo, okupacione austrougarske trupe zarobile su veći broj stanovnika a u danima koji su slijedili prijeki sud donio je niz osuđujućih presuda.
Oko dva sata poslije podne umuknula je i puška i top; otpor je bio potpuno skršen i Sarajevo zauzeto dvadeset drugi dan nakon prelaza okupacionih četa u Bosni i zauzeća Bosanskog Broda.
Vojnici, umorni, gladni i žedni popadaše po kaldrmi gradskih ulica. Još u prolazu kroz pokrajne mahale, u kojima nije bilo otpora, tražili su kruha, vode i šljiva i svijet im je davao, a oni su nudili novac, ali ga je rijetko ko htio uzeti. Boljim jelom i pićem častile su vojnike neke gazde što su stanovale po Varoši i oko Tašlihana. Neke Sarajlije, naročito jevreji i pravoslavni, vrlo se brzo snađoše i počeše prodavati vojsci duhan, piće, kruh i kolače.
Vojnici stadoše po ulici hvatati prolaznike, osobito muslimane i proglašavati ih zarobljenicima. Ovako je zarobljeno do 600 ljudi. Uslijed toga sve se brzo povuče u kuću, te je rijetko bilo vidjeti muslimana na ulici poslije četiri sata po podne. Ovo je bio razlog te je ovog dana od blizu 100 džamija u Sarajevu, samo na onoj na Mlinama proučen ezan na akšam i jaciju, zaslugom neustrašivog mujezina Mačka. On je očuvao kontinuitet ezana od pojave Islama u ovom gradu do danas.
Husein Mačković, zvan mujezin Mačak, sin Muhamedov, bio je u ovoj džamiji mujezin preko pedeset godina. Po zanatu bio je krpedžija. Umro je 15. maja 1920. u 90-oj godini života.
(Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela IV, Sarajevo u doba okupacije 1878., “Veselin Masleša”, 1991, str. 114)
