Prošlog je sedmice Liz Truss preuzela mjesto premijerke vlade koju mnogi smatraju najislamofobičnijom vladom u britanskoj povijesti.
Vlada koja odbija surađivati s najvećim predstavničkim tijelom britanskih muslimana i osmislila je zlobni sigurnosni režim (Spriječiti) koji je protiv njih; u kojem je jedna ministrica smijenjena jer je njezin “status ministrice muslimanke izazivao nelagodu kod kolega”. Vlada optužena ove sedmice da tretira muslimane kao građane drugog reda.
Dva dana nakon što je Truss postala premijer, kralj Charles III stupio je na britansko prijestolje. Pažljiv čovjek, temeljito je proučavao islam, čak je uvelike učio arapski kako bi čitao Kuran.
Novi kralj najislamofilniji je monarh u britanskoj povijesti. Kontrast s njegovom vladom je oštar.
Naelektrisan govor
U nizu izjava koje je davao unatrag od nekoliko desetljeća, kralj Charles III je pobio tezu o “sukobu civilizacija” koja tvrdi da je islam u ratu sa Zapadom. Naprotiv, on tvrdi da su islam, judaizam i kršćanstvo tri velike monoteističke religije koje imaju daleko više zajedničkog nego što se općenito smatra.
Od 1993. novi kralj je pokrovitelj Oxfordskog centra za islamske studije. Te je godine održao inauguracijski govor pod naslovom “Islam i Zapad”. To nije bila vrsta govora o vjeri kakvu većina ljudi očekuje od političara i kraljevske obitelji; skloni su izgovoriti nešto više od praznih floskula.
Zatim princ od Walesa, krenuo je u sofisticirano razmišljanje o islamskoj civilizaciji i njezinom odnosu s Evropom. Princ je rekao da je islam “dio naše prošlosti i naše sadašnjosti, u svim poljima ljudskog djelovanja. Pomogao je u stvaranju moderne Evrope. Dio je našeg vlastitog nasljeđa, a ne nešto posebno.”
Pozvao je ljude na Zapadu da vide prošla savremena iskrivljavanja islama: “Vodeći princip i duh islamskog zakona, preuzet izravno iz Kur'ana, trebali bi biti pravednost i saosjećanje.”
Istaknuo je da su žene dobile pravo na imovinu i nasljedstvo u islamu prije 1400 godina, odao je počast “izvanrednoj toleranciji” srednjovjekovnog islama i požalio se na zapadnjačko “neznanje o dugu naše kulture i civilizacije prema islamskom svijetu”.
Tadašnji princ opisao je britanske muslimanske zajednice kao “resurse Britanije” koja “dopunjavaju kulturno bogatstvo naše nacije”.
Za razliku od onih koji traže da muslimani odbace svoje identitete kako bi se asimilirali, Charles je pozvao na proces dvosmjerne integracije: muslimani moraju “uravnotežiti svoju vitalnu slobodu da budu ono što jesu s uvažavanjem važnosti integracije u našem društvu”, dok bi ne -muslimani trebali usvojiti “poštivanje svakodnevnog prakticiranja islamske vjere i povesti računa o izbjegavanju postupaka koji bi mogli izazvati duboku uvredu.”
Bio je to uzbudljiv govor: ovdje je prijestolonasljednik govorio britanskim muslimanima, većinom migrantima iz bivših kolonija, da njihova prisutnost u zemlji nije samo dobrodošla, već i cijenjena.
Posljednjih godina Charlesovi stavovi prema islamu i muslimanskom svijetu često su izazivali kontroverze. Knjiga kraljevskog dopisnika Roberta Jobsona iz 2018., napisana u suradnji s Charlesovim uredom, otkriva da se on protivio invaziji na Irak 2003., privatno izražavajući svoje primjedbe premijeru Tonyju Blairu. Prema Jobsonu, Charles je vjerovao da je “marširanje u nošenju zastave za demokratiju zapadnog stila i nepromišljeno i uzaludno”. Charles je također rekao ministrima da više ne želi da se njegove veze sa čelnicima Zaljeva koriste britanskim kompanijama za prodaju oružja.
Zatim, tu su i njegove simpatije prema Palestincima, što je možda razlog zašto je njegov sin princ William, a ne sam Charles, bio taj koji je prvi put posjetio Izrael u maju 2018. Charles je prvi put posjetio Izrael tek 2020. . Pobrinuo se posjetiti okupirane palestinske teritorije, gdje je proglasio svojom “najvećom željom da budućnost svim Palestincima donese slobodu, pravdu i jednakost”.
Nijedan nedavni britanski ministar nije izrazio slične empatije. Kada je riječ o evropskim muslimanima, Charles je kritičar sekularizma Francuske i Belgije, ne slažući se s njihovim zabranama da žene nose veo na licu u javnosti. On nema vremena za antimuslimansku politiku koja uzima maha diljem Evrope.
Charles se našao na meti kritika zbog svog dobrotvornog rada. Prošlog maja tadašnji princ bio je na naslovnicama nakon što je Sunday Times otkrio da je prihvatio kovčeg s milijun eura u gotovini od šeika Hamada bin Jassima bin Jabera Al Thanija, bivšeg katarskog premijera. Charlesov dobrotvorni fond zanijekao je krivnju i nema nikakvih naznaka da je imao osobnu korist.
Možda je pogriješio u prosudbi, ali veliki dio novinarskih članaka bilisu nepotkrijepljeni i nekorektni.
Uzmite u obzir niz senzacionalnih članaka u julu o donaciji od milion funti koju je njegov dobrotvorni fond primio od obitelji Osame Bin Ladena 2013. Nije bilo nikakvog nedjela: obitelj Bin Laden jedna je od najuglednijih u Saudijskoj Arabiji, a implikacije povezanosti s terorizmom i Al Qaidom bila je besmislica.
Pobožni ‘tradicionalist’
Antimuslimanski komentatori ismijavaju novog britanskog kralja zbog njegove intelektualne znatiželje. Američki neokonzervativni komentator Daniel Pipes jedan je od takvih primjera. Njegov post na blogu pod naslovom: “Je li princ Charles preobraćenik na islam?” navodi brojne “dokaze” da je i sam postao musliman, uključujući i da je Charles sudjelovao u ceremoniji posta u ramazanu i njegovu kritiku Salmana Rushdieja zbog vrijeđanja “najdubljih uvjerenja” muslimana. Prije jednog stoljeća slične su glasine kružile i o Winstonu Churchillu.
FOTO: Charles (AFP)
U stvari, kralj je pobožni anglikanac čija je duboka veza s islamom (kao i judaizmom i pravoslavnim kršćanstvom) povezana s njegovim interesom za tradicionalizam, ezoteričnu školu mišljenja iz 20. stoljeća čiji su rani zagovornici osuđivali moderni svijet, vjerujući da sve velike religije dijele univerzalne istine koje bi mogle biti protivotrov za suvremene nevolje.
Charles se posebno bavio djelima Renea Guenona, jednog od najvažnijih mislilaca tradicionalizma. Pišući početkom 20. stoljeća, Guenon – francuski intelektualac odgojen kao katolik i školovan na Sorbonni – vidio je zapadnu modernost, koja se “razvila na materijalnim linijama”, kao “anomaliju” u ljudskoj povijesti.
“Ako [tradicionalisti] brane prošlost”, rekao je Charles u govoru 2006., “to je zato što su u predmodernom svijetu sve civilizacije bile obilježene prisutnošću svetog.” Nasuprot tome, naše sadašnje doba je doba “dezintegracije, nepovezanosti i dekonstrukcije”.
U obraćanju Generalnoj skupštini Škotske crkve 2000. godine, Charles je upozorio da je naše doba “u opasnosti od ignoriranja, ili zaborava, sveg znanja o svetom i duhovnom”. To je zabrinutost koja podupire njegov ekološki stav. Charles vjeruje da moderni Zapad je “postao pohlepni eksploatator”, sugerirajući da možemo ponovno naučiti “skrbništvo nad vitalnim sakramentalnim i duhovnim karakterom svijeta” od islama.
Sam Guenon gledao je sa simpatijama na istok, napisavši nekoliko knjiga o hinduizmu i taoizmu prije nego što je otišao iz Pariza u Kairo. Tamo je postao iniciran u sufijski red Ahmadiyya Shadhiliyya i studirao je na Al Azharu, jednom od svjetskih središta učenosti sunitskih muslimana. Umro je kao musliman u Kairu 1951. godine.
Guenonova uloga u oblikovanju kraljevog svjetonazora zbunila je mnoge glavne komentatore. Vojni povjesničar Max Hastings jedan je takav primjer. U recenziji Charlesove knjige Harmony: A New Way of Looking at Our World iz 2010. napisao je u Daily Mailu da “glavna opasnost za našu kraljevsku instituciju u desetljećima koja dolaze leži u njegovoj dobronamjernoj, zbrkanoj, razbarušenoj glavi.”
Brutalna kritika
Ne pokoleban neodobravajućim pogledom britanskih medija, Charles je iskoristio svoj položaj princa od Walesa da unaprijedi svoje ideje u praktičnom smislu. Godine 1993. prinčeva Zaklada počela je udomljavati program vizualne islamske i tradicionalne umjetnosti.
Tamo su studenti izrađivali mogulske minijature, osmanske pločice i arapsku kaligrafiju. Dva istaknuta tradicionalistička učenjaka bila su gostujući učitelji – filozof Seyyed Hossein Nasr i učenjak Martin Lings, koji je napisao poznatu biografiju proroka Muhameda i osjetio se “pogođen gromom” kada je prvi put pročitao Guenona. Program je 2004. godine postao prinčeva Zakladna škola tradicijskih umjetnosti.
Charlesova ljubav prema islamskoj umjetnosti očituje se u njegovom osobnom životu. Otuda Carpet Garden, inspiriran islamskim vrtovima, u njegovom domu u Gloucestershireu Highgrove. Charles je objasnio: “Zasadio sam smokve, nar i masline u vrtu zbog njihovog spominjanja u Kur’anu.”
Sve ovo stavlja kralja Charlesa u opasan raskorak s Trussovom vladom i Konzervativnom strankom koju vodi. Ako se Charles vrati temi islama, sigurno će se izložiti brutalnoj kritici neokonzervativne desnice koja postavlja veliki dio agende ove konzervativne vlade.
Hoće li na prijestolju nastaviti govoriti o vjeri otvoreno kao dok je bio princ od Walesa, ostaje za vidjeti. Treba imati na umu lekciju svoje majke, koja se oštroumno klonila javnih kontroverzi. Ipak, veoma je značajno da imamo kralja koji se otvoreno divio islamu.
Hrabra izjava
Džemati diljem zemlje izrazile su sućut povodom smrti kraljice Elizabete, a mnogi muslimani uočavaju stavove novog kralja prema islamu. U svojoj propovijedi prije molitve prošlog petka u ekološki prihvatljivoj džamiji u Cambridgeu, Shaykh Abdal Hakim Murad, predavač islamskih studija na Sveučilištu Shaykh Zayed, opširno je citirao Charlesov govor iz 1993. o “Islamu i Zapadu”, odražavajući Charlesovo velikodušno zanimanje za islam izdvojio ga je od većeg dijela britanske političke klase. Napominjući da je Charles naučio arapski da bi čitao Kur'an, upitao je: “Koliko bi ljudi u parlamentu to učinilo?”
Hoće li Charles slijediti nježan primjer svoje majke i tiho naglašavati britansku tradiciju tolerancije i multikulturalizma, za razliku od nacionalizma vlada Johnsona i Trussa? Postoje neke naznake da hoće.
Uzmite u obzir prvo obraćanje kralja Charlesa III kao suverena: “Tokom posljednjih sedamdeset godina, vidjeli smo kako naše društvo postaje jedno od mnogih kultura i mnogih vjera,” rekao je, prije nego što je obećao da “bez obzira na vaše porijeklo ili uvjerenja, nastojat će vam služiti s odanošću, poštovanjem i ljubavlju”.
Bila je to hrabra i nedvosmislena izjava pluralizma. A svako tko je obratio pažnju na Charlesove izjave i postupke kao princa od Walesa znat će da on to iskreno misli. To je pozicija koja ga izdvaja od britanske vlade.
(TBT, MEE)
