Jedan čovjek je, kada bi mu supruga donijela hranu, govorio: „Lijepo ti je ovo jelo, samo moja majka može spremi ljepše!“
Njegova supruga bi se samo osmjehnula i zadovoljno mu se pridružila za sofrom.
Ako bi se žena, radi njega, namirisala, on bi joj rekao: „Divan je ovaj tvoj miris, i samo je miris moje majke ljepši od ovoga!“
Svaki njegov razgovoru sa njom sadržavao je riječi: „Moja majka radi tako…“, „moja majka je rekla…“, „miris moje majke…“, „majka kuha…“, a poslije svake takve konstatacije, ona bi se samo osmjehula.
I tako je prošlo 27 godina njihovog braka, sve do smrti njegove majke.
Nakon dženaze majci, on se vratio kući tužan a supruga ga je razgovarala.
Kada je iznijela jelo, on je rekao: „Draga moja, ti sada spremaš jela isto kao što ih je spremala moja majka, ti govoriš isto kao moja majka, tvoj osmijeh je isti kao osmijeh moje majke, pa je i miris koji koristiš je kao miris moje majke!“
Ona se, kao i uvijek, samo osmjehnu i upita ga: „A zašto?!“
On reče: „Brak smo sklopili prije 27 godina, i ti si za tih 27 godina postala ista kao moja majka!“
Ona mu reče: „Ti si, dragi, po profesiji matematičar, a slabo računaš. Ja nikada ne mogu biti kao tvoja majka. Kako možeš njenih 54 godine žrtvovanja za tebe porediti sa mojih 27 godina zajedničkog života s tobom!? Kako mene možeš porediti s onom pod čijim nogama je tvoj Džennet!? Ona će zauvijek ostati najvažnija osoba u tvom životu!“
On zaplaka, poljubi je, i upita: „Kako to da ti, poput drugih žena, nikada nisi pokazala ljubomoru dok sam ti spominjao majku i stavljao je ispred tebe!?“
Ona reče: „Kada god si me uporedio sa svojom majkom, ja sam šapatom uputila dovu Allahu: „Allahu moj, usadi u srce moje djece ljubav prema meni, kao što si
usadio ljubav u srce njihovog oca prema njegovoj majci!“
Preuzeto od Salih ef. Haušić, prof.
