ŠAKO OTVORIO DUŠU: NAMJEŠTAJU MI AFERE DA PROGANJAM MALOLJETNICE!

188

Poziv Šaku Polumentu zadesio je u Beogradu, a gdje je noć prije imao fantastičan koncert u jednom od najeminentnijih beogradskih restorana.

Kako nam je rekao, noć je bila fanstastična, atmosfera još bolja, a tu večer koncertu je prisustvovao i menadžer bh. fudbalera Miralema Pjanića, kao i još nekoliko njegovih prijatelja iz Sarajeva.

Osim Šakinih hitova ,restoranom se prolomila i pjesma „Jel Sarajevo gdje je nekad bilo“.

S obzirom na to da se život vratio u koletečinu, nakon svjetske pandemije, kako ste tada i u to vrijeme provodili Vaš „prinudni nerad“?

Na možda neka dva mjeseca prije pandemije izgubio sam majku, a poslije sam jako tugovao. Imao sam tu sreću da se družim sa njom, da je malo podignem na noge i to druženje provedeno sa njom vječno ću da pamtim. A, ubrzo mi je i otac umro, pa korona, ma svašta nešto. To zatvaranje sam doživio tako, da sam počeo intenzivno da razmišljam o prolaznosti života.

I ljudi koji su moćni i imućni svi su isti, odlaze sa ovog svijeta bez ičega. U tom vremenu postao sam jako blizak sa svojom familijom. Od prevelike žalosti zbog gubitka roditelja u život me vratila moja unuka, moja djeca. Svi smo bili u Ulcinju, gdje imamo svoj hotel. Svi smo kompletno bili tu.

Imao sam neki život i neko novo rođenje. Nikad ni jednog trenutka nisam požalio, a ni poželio da se vratim na scenu sve dok se stvari ne ustabilile.
Prestankom pandemije na estradi su „izbili“ neki novi pjevači u veoma velikom broju. Kada ste Vi počinjali sve je bilo drugačije, nekako mirnije, konkretnije, iskrenije’? Kako Vi gledate na sve to?

To je jedno jako lijepo pitanje i to me još niko nije pitao. U to vrijeme kada sam ja počinjao, odakle dolazim, ko sam, šta sam, čiji sam, moj dres, moj duhovni dres, moje vaspitanje. Teritorija sa koje dolazim svuda je negdje osporavana, a to je Crna Gora. Ja ne mogu da diktiram mjesto rođenja, porijeklo i religiju.

Ja to ne mogu mijenjati niti bih ikada u životu mijenjao. Imam četiri brata i ja peti, kao i jednu sestru, mi smo na ovaj svijet došli sa ljubavlju i tu ljubav samo širimo oko sebe. Ljubav, poštovanje i iskrenost su stub jedne porodice, a mi taj stub njegujemo. Tako vaspitan sam došao na estradu, da gradim karijeru, da snimam CD.

Bilo je to jedno teško vrijeme za mene. Vidiš da imaš mnogo bolji kvalitet od drugih, ali nemaš novca, spavaš kod drugova, prijatelja. Moji roditelji nisu imali novca da snimim CD. Putovao sam vozom do Beograda da bi snimao emisije. Ali ta muka je mene konfigurisala i napravila jednu stijenu od čovjeka. Karijeru sam započinjao rame uz rame sa balkanskim velikanima koja su vladala na tim prostorima, trebalo se boriti.

I dolazi im jedan Crnogorac Šako Polumenta da im pomrsi račune. Pa, dolaze situacije kada te voditelji, autori emisija, urednici diskografskih kuća pitaju, a šta ti je ime, a šta ti je prezime, ko sam ja? A, ja tada imam regionalni hit „Pod sjajem ružičastih zvijezda“, i danas je preveliki hit, na stotine brakova se sklopilo sa tom pjesmom. Bio sam rame uz rame sa Šabanom, Ljubom, Miroslavom, Bešlićem…

Dakle, to su sve stvari koje su me kroz godine kalile, jačale. Uspio sam bez laktanja i guranja, uzmicao sam da bih njima napravio mjesto, poštovao sam njihov rad, hitove, njihov uspjeh, volju naroda što ih vole. A, danas ovi novi koji dolaze, milione uzimaju na mojim pjesmama, nema zahvale, a žene, pjevačice su posebna priča. Nema njih pet koje imaju svoj identitet, nemaju svoje lice po kojem bi se poznale.

Sve rade isto, iste obrve, ista usta, nos, jabučice, boja kose i ostala građa tijela. A i pjevanje sve više i više liči jedno na drugo. Nije da nema, ima odličnih pjevača, ali se oni svi izgube u toj masi jednoličnih. Ja sam bez ikakvog moljenja napravio svoj brend, svoj identitet, ali i integritet jer ne dam na sebe.

Nikome nisam nikada pripadao ni kriminalnom miljeu niti političkoj strukturi, već samo narodu koji je sve ove godine uz mene. Mene nema na televiziji u novinama, ja sam u sukobu sa njima, a za to mora neko da odgovara, ali mene nema ko da zaštiti. Moram sve sudsksim putem da rješavam.

Čini ste da ste ogorčeni na sve to?

Ogorčen nisam, ali jesam ljut. Ljut sam i na pjevače koji dolaze koji prave velike koncerte pred hiljadama ljudi, eksploatišu moje ime, pjevaju moje pjesme bez nadoknade. Grade karijeru i ime na mojim pjesmama. Ja sam dosta novca i svog odricanja dao za te pjesme, a oni ih pjevaju, snimaju covere i još drsko izjavljuju da su to njihove pjesme. Dakle, bogate se na mojim pjesmama, a kada se objavi nešto loše o meni, ne jave se da daju podršku već još više pričaju laži, laju i psuju. Pa napiši ko ti je dao pjesmu, ko ti je dao život, koliko para uzimaš na tim pjesmama? Ali, nisu samo mene iskoristili već i od nekih drugih kolega. A, ja kada objavim pjesmu ne podržavaju istu, nema komentara, nema lajka. Ma, gonite se ološi jedni!
Saradnja sa Andreanom Čekić je također završila loše?

Naša zajednička pjesma ima nešto manje od dva miliona pregleda, ali mogla je tri puta više da ima, ali dotična se nije držala dogovora. Ja sam tu pjesmu platio debelo, nije falsifikat već autorska pjesma, snimio spot koji je košta jako puno, nikakvu nadoknadu od nje nisam tražio, samo da je podrži marketinški, ali i to je izostalo sa njene strane.

Isto večer kada smo trebali promovisati tu pjesmu, ona objavljuje isti dan svoju novu pjesmu. Ona je dobar čovjek, moja porodica i ja smo je ugostili, ali ta priča se sada završila. Kada sam javno izjasnio svoje nezadovoljstvu njeni PR su udarili po meni. Ja sam predobar čovjek, ali naivan nisam.

Moja dobrota me dosta košta. Sa kim sa god snimao duete to su bili hitovi. Sa Stojom sam snimio duet, balkanski hit, ali ni hvala nisam dobio. To je njena pjesma, a sada je snimio Sloba Radanović. Sloba je moj drug i sve ok. Pa duet sa Darom Bubamarom, sa Gogom, dva sa Dadom Polumentom, ja sam ima napravio uslugu, a meni niko.

Ali, 90 posto pjevača pripadaju nekom, neko ih vodi, prodali su dušu đavolu, ali ja ne pripadam nikome, samo sebi, svojoj porodici i narodu. Nikada ničiju diregentsku palicu ne bih ispred sebe trpio, ni državnu ni kriminalnu.

Kako sve ove afere koje Vam namještaju podnosite duševno, psihički?

Bože dragi, kako ti meni lijepa pitanja postavljaš i to je jako lijepo sa tvoje strane. U ovom intervju ne pričam laži, već ti otvaram srce i dušu i ono što je istinito. Nikoga nisam uvrijedio, povrijedio, nikome zla nisam učinio. Mnogima sam pomogao, ali niko od njih nije izašao javno da me zaštiti, već samo laju. Pa ja sam sve njih sa onim mojim „av av“ naučio da laju, pa danas bolje laju od mene samog. I još se dive i ponose time kako laju. Pojavom novih pjevača, koji su non-stop na društvenim mrežama, koji snimaju pjesme čiji rok trajanja je dva do tri mjeseca, žele da sklone Šaku Polumentu koji godinama pliva u bari šunih krokodila. E, onda dolazi do namještanja svega i svačega. Ali, ja plivam bez problema. Ali, najgori su novinari koji uzimaju pare od tih nazovimo pjevača, da bi pisali o meni loše. A, ti i takvi pjevači se drogiraju, trude se da me uklone, ali ne mogu, jer me narod i žene vole. Namještaju mi afere da proganjam maloljetnice, pa ta priča sa Minom Vrbaški nije došla slučajno. Trebala joj reklama preko mene. Namjenski mi namještaju umreženi novinari, pjevači…
Kada smo se na kraju Šaki zahvalili na ovom iskrenom intervju, on se i nama zahvalio, te ironično rekao:

– Drago mi je da si i tu poznao jednog Šaku pedofila, narkomana, uličara, lopova, kriminalca i svašta nešto“.

(B. Šišić)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *